[Milijun godina u Paklu, a ni kap vode]

Zagrizi trotoar i reci laku noć!

08.01.2008.

magla

crna jebena magla se navukla na grad, uvukla se u ulice, zakrčila puteve, ko da je film Carpentera!
ne vidiš ni kuda pljuješ, ni kuda hodaš, komotno te može trolejbus spucati, nećeš ni skontati.
možda tek kad magla nestane, a tebe taman špahtlom skinu sa ceste i bace u neku rupu i
zatrpaju te zemljom preko glave. mirna savjest, ne moraš se bojati, nećeš ni znati da si otego papke.
magla je zakon kad ne izlaziš iz kuće i kad si na toplom, baš te zaboli šta se vani dešava.
magla je uvijek imala nešto mistično, a kako neće kad ne vidiš šta se dešava. mistika i magla...
svako ko je gledo stare crno-bijele filmove Edgar Wallacea, ili Psa iz Baskervillea sjećaće se
gotičkih prizora, baruština i jeze...jest, jeza je kad kliziš golom guzicom niz brdo žileta.
magla iz filmova je ništa spram ovog što se navuklo na grad, kad izađem iz zgrade,
ne vidim prokleti trotoar. udariću nekog, neću ni skontati da je išta bilo. završiću
bog zna gdje ako krenem (negdje) trolom...il' pješke. ali unatoč svemu moram
priznati da  sam totalni ljubitelj magle.baš ta mistika, koju bi jedino Poe, Lovecraft
ili King uspjeli opisati, ta jebena magla koja ti zatvori oči. samo još fale zombiji koji
izlaze polako, presporo iz magle i mraka, i gledaju kako će se dočepati nekog komada
živog mesa. ali gdje ja živim ljudi se ne boje mraka ni magle. ovdje su navikao na
vječitu tamu. ali jedan od vozača će se zabiti u nekoga, pregaziti grupu ljudi, zgaziće
ih pedesetak dok skontada bi mogao stat i provjeriti zašto ne vidi ništa, jer mu je
šoferšajba zamazana krvlju, a drugi će vjerovatno proći kroz Ferhadiju i malo
razgledati izloge dok vozi 40, 50 na sat...a kasnije skidati komadiće mozga i utroba
(i pitati se šta je jeo taj koga je zgazio) sa auta. nonšalantno. šta njega boli neka stvar.
al' jedina magla koja je stvarno iritantna, koja svakog normalnog i poštenog čovjeka,
zdravog razuma, može natjerati da sjedne u svoje auto, sa pogonom na sva četiri,
i da se zaputi našim šetalištima, je ona mentalna magla. magla će se povući iz grada,
ali iz nečijih glava neće, zauvijek će ostati izavlačiti se dublje u moždane vijuge (ovo je
postala fantastika sad). a onda ti isti pokušavaju da prodavaju maglu onim iole
normalnim. nadam se da će, kada se ova magla povuče, sa sobom odnijeti i svu
ovu mentalnu socijalu. neka uzme svoj danak...

03.01.2008.

Tragovi u snijegu

Ledeni vjetrovi pušu iznad neprijateljskih rovova
Između leševa provlači se miris trulog mesa
Beskrajna bol u zraku, proklete duše mole za kraj
Dok se naši crni tenkovi vuku kroz snijeg
Preko zaleđenih polja mrtvaca i unakaženih tijela
Pretvarajući bijeli snijeg u krvavi crveni pakao
Kosti i lobanje pucaju pod težinom našeg čelika
Neprijatelj gazi svoje pale u blatu dok se povlači
Posmatramo užas u njihovim očima dok gledaju
Kako palimo njihovu zemlju, kako donosimo kraj
Preziremo život, kao kuga haramo zemljom
Nosimo hladnu smrt i prokletstvo svijetu
Hranimo zemlju krvlju naših neprijatelja
Pretvaramo noć u dan dok cijelo nebo gori
Gusjenice naših tenkove ostaljaju krvavi trag
U bijelome snijegu...

25.12.2007.

Čestit Božić

Želim čestit i blagoslovljen Božić
svima koji slave, i svima onima koji
uživaju da slave sa svojom obitelji,
da su okruženi najdražima i onima
koje vole.
Svima želim iznad svega puno sreće,
zdravlja, veselja i puno ljubavi, i da
ove blagdane provedu sa voljenima
osobama.
Jesam sentimentalan

22.12.2007.

Do grla

Prijatelju, duboko si u govnima
Duboko znači do koljena
U govnima s rastućom tendencijom
Šta me tako glupo gledaš, šta me pitaš
Zašto se meni obraćaš za odgovore
Kad dobro znaš da je odgovor u tebi
U tvojem radu, ili da kažem u ne-radu?
Pokušavaš da se izvučeš, ali nema pomoći
Pokušavaš da nađeš nešto da se spasiš
Ali nema ničega da te izvuče iz tvoje mizerije
Sam si svoj majstor, tako ti meni reče
Sam si sebe doveo u ovo, sad se sam izvuci
Nisi prihvatio savjet, nisi prihvatio pomoć
Sad ti nitko ne može pomoći, ne želi pomoći
Jer nisi jedini koji nije u stanju da se izvuče
Iz živoga blata vaših riječi, djela i propusta
Malo tko je slušao, a još manje tko djelovao
Sad vas guši smrad vlastitih govana, vaš smrad
Vi ste taj smrad, vi ste zasitili svijet mirisom propadanja
A sad kad je najgore, niječeš svoju odgovornost
Tvoje odgovornost si bio samo ti, a drugi sporedni
Sad kad si ti sporedan, nema više nitko da bude drugi
I tako, dok polako toneš dublje u svojoj ignoranciji
Želiš da priznaš da nisi sam, da nisi sam zgriješio
Želiš i druge, nevine, da povučeš sa sobom u propast
Ali propusti su se popeli, sad si u govnima do grla
Iz govna smo nastali,. u govna ćemo se opet pretvorit
Ali ti ćeš sigurno prije svega toga jedno veliko govno pojest!

12.12.2007.

Teško je kada krevet moraš spremati sam(a)

Tvoj je krevet prazan i hladan
Pokušavaš iz noći u noć da ga popuniš
Pokušavaš svaku noć novim da ga ugriješ
Nakon svega, ne želiš više da si sama
Svaku noć si sa nekim, svako jutro sama
Liježeš u zagrljaju nepoznatog lica
Budiš se u beskonačnom zagrljaju samoće
Svaku noć se uz drugoga griješ
A svako sljedeće jutro sama kavu piješ
Samo jedno jutro, da se probudiš u poznatom zagrljaju
Samo jedno jutro, a da to jutro i zagrljaji vječno traju
U tvojoj unutrašnjosti tvoje srce gori od ljubavi
Od požude, od silnih osjećaja, od tvoje vatre
Ali ono gori samo, ništa da ga grije osim njega samoga
Imaš toliko ljubavi da daješ, ali nitko da je želi
Svakome sebe toliko daješ, i svi te uzimaju
A tebi nitko ništa ne želi da daje
Samo uzimaju, samo otimaju, samo nestaju
I na kraju ti opet ostaješ sama u svojem krevetu
Osjećaš tu paklenu hladnoću, ne u sobi, u sebi
Ništa ne može otjerati taj osjećaj
Niko ne želi da taj osjećaj nestane, samo pune krevete
A sve što si ti ikad želila, je da se griješ u jakom zagrljaju
Punom osjećaja, zagrljaj samo za tebe, samo tvoj
I tako svaku noć sanjaš da se budiš u zagrljaju
I razočaraš se kad shvatiš da si opet sama
Ti i tvoj prazan krevet
A sve što želiš je samo za jedan iskreni zagrljaj..

12.11.2007.

FOAD [Fuck Off And Die]

Nisam ljubitelj
skupih hi-fi uređaja i snowboardanja
Nisam ljubitelj
odlaska na posao, zarađivanja novca
utrkivanja u jebanju
Nisam ljubitelj
ljetovanja na fensi plažama bez sirotinje
Nisam ljubitelj
ovog ili onog što svi volite
Jebla te tvoja muzika
Jeb'o te tvoj auto
Jebla te tvoja škrtost
ukočen od licemjerja
od škrstosti
od usrane muzike
ukočena lica, izraz bijede i jada
Nisam ljubitelj ičega vrijednog spomena
Prezirem ovaj svijet oko mene
I to je moja prednost
Ne očekujem ništa, ne mogu da izgubim ništa
Ali pitam se, kako oni uspijevaju,
Iako uvijek nešto novo rade,
Da me ne iznenade?

06.11.2007.

Šta ti je tuga...

[/URL]


E, tko se na ovo ne nasmije, njemu je život stvarno težak.

Rimemba! Uvijek može biti gore.

04.11.2007.

'copy/paste' human waste

kopija, koju upravo kopiraš je kopija
često puta kopirana u svrhe kopiranja
ali ti si budala i ti to ne znaš
pričaš mi o mentalnoj i tjelesnoj ravnoteži
pronalaziš lagani život i misliš na svoj metabolizam
vježbaš yogu i rastežeš se uz zvuke
gradskog saobraćaja i pucnjave
onda ideš sa momkom u ćevabdžinicu
i ništa ne razmišljate, samo pušite
jedete koliko možete, koliko imate
mora da se isplati sve što radite
žalite se na sve, ali ne želite dizati uzbunu
pod pritiskom ste pa imate razloga
jer žaliti se je u modi, iako nisi protiv ničega
vaša hrana smrdi primamljivo
dosađivaju vam prijatno
ugodno vas pjesme izvode iz takta
birate šta svi biraju, sve ostalo ne valja
skupe Lacoste tene, Levi's tole, kajle od zlata
kopirano od ikona sa televizije i iz Cosmopolitana
opsjednutim savršenim mjerama tijela
konzumirano od malih debila kao što si ti
iako nema smisla, tebi je dovoljno da znaš
da sve što trebaš ti imaš

01.11.2007.

Svi žele dobro da izgledaju...ali ne mogu


Njihova tjela, njihove glave
Ne troše ništa;
Boje se masnoće,
Jedu lagano, piju kemiju,
Svi žele dobro da izgledaju
Ali ne mogu.
Već rano se navikavaju
Na konzumiranje
S one strane dobra i zla.
Slijepo se troši,
I kada ne žele da spavaju
Jedni s drugima,
Kako oni to nazivaju,
Jer ne liči ni na šta,
Jer jednostavno ne mogu,
Oni si kupe onda nešto novo
Šta im ne treba, bez obzira - nešto novo.
Misle da imaju izbor,
Misle da su drugačiji, svi su oni isti.
Pederske zurke, od sunca spržene pičke,
U ovom jebenom gradu
Gdje svi rade skupa,
Gdje su kolege izuzetno fini,
Svi trebaju jednako da izgledaju
I žele da budu jednaki, svi
Trebaju biti proizvod koji troši proizvode,
Strpani u pelene, hranjeni kroz crijeva.
Bijedno završavaju po bolnicama.
Svi žele da dobro izgledaju
Ali ne mogu...

30.10.2007.

Jihad

Budim se svakog jutra u svijetu koji se iz dana u dan sam ubija,
i koji se pretvara da se ništa ne događa.
Budim se svakog jutra i gledam kako se isuviše lako zaboravlja
ono od jučer, već smo spremni, umiranje i ubijanje se nastavlja.
Svaku prokletu večer gledam prizore krvi, smrti i plača,
i više se i ne pitam nosi li sutra još jedan dan pun jada.
Svaku večer gasim svjetlo, liježem i spremam se za još jednu noćnu moru,
i pitam se da li će svijet doživijeti još jednu zoru.
Od jutra do mraka, sve što vidim su krv i teško olovo,
ali me tješi nada da će za mene možda uskoro sve biti gotovo.
Još više prolivene krvi, još viš mrtvih od običnih olovnih zrnaca,
još jedan leš više u beskrajnim poljima mrtvaca.
Orkestar oružja svira za marš u još jedan pohod u izvjesnu smrt,
izvjesna sudbina onih kojima se obećava ulazak u rajski vrt.
A sve to u izvedbi vjernika koji sviraju automatskim oružjem i bombama,
sviraju ta boga, vječnu slavu i svoju djecu ubijenu u snu.
Dan za danom sve je veći broj mrtvih i onih koji za njima tuguju,
ali kad se jednim svi međusobno pobijemo, tko će onda da nas oplakuje?
Kad se izbriše i zadnji život, kada nestanu svi (lažni) razlozi za rat,
možda će onda konačno da bude mira...a možda ni tad.
Imam teški osjećaj mučnine, želim da povratim, mozak i dušu da oslobodim,
pojeo sam nešto teško i gadno što nikako ne mogu da svarim.
Živim u svijetu izgrađenom na zagnojenim tijelima leševa koja se gomilaju do neba i trunu na suncu.
Ne vidim više dešavanja u svijetu...kroz zagnojene oči lakše je gledati na sve...jer ne vidiš šta svijet razara.


[Milijun godina u Paklu, a ni kap vode]
<< 01/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Temelji

Parlament

Affiliates

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4603

Powered by Blogger.ba