[Milijun godina u Paklu, a ni kap vode]

Želim čestit i blagoslovljen Božić
svima koji slave, i svima onima koji
uživaju da slave sa svojom obitelji,
da su okruženi najdražima i onima
koje vole.
Svima želim iznad svega puno sreće,
zdravlja, veselja i puno ljubavi, i da
ove blagdane provedu sa voljenima
osobama.
Jesam sentimentalan

Prijatelju, duboko si u govnima
Duboko znači do koljena
U govnima s rastućom tendencijom
Šta me tako glupo gledaš, šta me pitaš
Zašto se meni obraćaš za odgovore
Kad dobro znaš da je odgovor u tebi
U tvojem radu, ili da kažem u ne-radu?
Pokušavaš da se izvučeš, ali nema pomoći
Pokušavaš da nađeš nešto da se spasiš
Ali nema ničega da te izvuče iz tvoje mizerije
Sam si svoj majstor, tako ti meni reče
Sam si sebe doveo u ovo, sad se sam izvuci
Nisi prihvatio savjet, nisi prihvatio pomoć
Sad ti nitko ne može pomoći, ne želi pomoći
Jer nisi jedini koji nije u stanju da se izvuče
Iz živoga blata vaših riječi, djela i propusta
Malo tko je slušao, a još manje tko djelovao
Sad vas guši smrad vlastitih govana, vaš smrad
Vi ste taj smrad, vi ste zasitili svijet mirisom propadanja
A sad kad je najgore, niječeš svoju odgovornost
Tvoje odgovornost si bio samo ti, a drugi sporedni
Sad kad si ti sporedan, nema više nitko da bude drugi
I tako, dok polako toneš dublje u svojoj ignoranciji
Želiš da priznaš da nisi sam, da nisi sam zgriješio
Želiš i druge, nevine, da povučeš sa sobom u propast
Ali propusti su se popeli, sad si u govnima do grla
Iz govna smo nastali,. u govna ćemo se opet pretvorit
Ali ti ćeš sigurno prije svega toga jedno veliko govno pojest!

Tvoj je krevet prazan i hladan
Pokušavaš iz noći u noć da ga popuniš
Pokušavaš svaku noć novim da ga ugriješ
Nakon svega, ne želiš više da si sama
Svaku noć si sa nekim, svako jutro sama
Liježeš u zagrljaju nepoznatog lica
Budiš se u beskonačnom zagrljaju samoće
Svaku noć se uz drugoga griješ
A svako sljedeće jutro sama kavu piješ
Samo jedno jutro, da se probudiš u poznatom zagrljaju
Samo jedno jutro, a da to jutro i zagrljaji vječno traju
U tvojoj unutrašnjosti tvoje srce gori od ljubavi
Od požude, od silnih osjećaja, od tvoje vatre
Ali ono gori samo, ništa da ga grije osim njega samoga
Imaš toliko ljubavi da daješ, ali nitko da je želi
Svakome sebe toliko daješ, i svi te uzimaju
A tebi nitko ništa ne želi da daje
Samo uzimaju, samo otimaju, samo nestaju
I na kraju ti opet ostaješ sama u svojem krevetu
Osjećaš tu paklenu hladnoću, ne u sobi, u sebi
Ništa ne može otjerati taj osjećaj
Niko ne želi da taj osjećaj nestane, samo pune krevete
A sve što si ti ikad želila, je da se griješ u jakom zagrljaju
Punom osjećaja, zagrljaj samo za tebe, samo tvoj
I tako svaku noć sanjaš da se budiš u zagrljaju
I razočaraš se kad shvatiš da si opet sama
Ti i tvoj prazan krevet
A sve što želiš je samo za jedan iskreni zagrljaj..